Sada se nalazim pod udarima najveće vojne sile, a moj mali afrički sin Obama želi da me ubije, da našoj zemlji oduzme slobodu, da oduzme naše besplatne stanove, besplatno lečenje, besplatno obrazovanje,  i zameni ih sa pljačkom u aAmeričkom stilu zvanom „kapitalizam“

Dešavanja oko Libije samo ponavljaju istorijski razvoj situacije vidljiv i u slučajevima Iraka i Srbije/SR Jugoslavije. Sve tri zemlje prošle su iste faze odnosa prema Zapadu, od prvobitne zategnutosti i sukoba do direktnog rata koji je na kraju odlučio o njihovoj sudbini.

Ogorčenost građana u Novom Sadu jeste posledica Pajtićevsko-kumovsko-ugraditeljskog raspolaganja sredstvima iz Fonda za kapitalna ulaganja APV, i sličnih pojava, koje u ozbiljnim državama za posledicu imaju krivični progon i vremenske kazne zatvora.

Lojd Veber je shvatio da je nacionalna čast u pitanju, te da je zemlji potreban kvalitetan ljudski materijal spreman da na podijumu ostavi krv, suze i znoj. Sa čuvenim propagandnim sloganom iz Prvog svetskog rata „Potreban si svojoj zemlji!“ pozvao je britanske muzičare da „poginu“ na sceni za svoju domovinu.

Reforme su nametane sa ciljem na da omoguće dobru vladavinu i razvoj institucija sistema. Ali zapadni donatori su koristili NVO da zaobiđu i marginalizuju iste te institicije, obično pod izgovorom da su korumpirane ili nedemokratske.

Mala, ružna tajna međunarodnog angažmana na Balkanu jeste da on u mnogim aspektima nije bio vođen ni liberalnim internacionalizmom, ni vilsonovskim idealizmom, ni principima DŽefersonove demokratije, već mnogo malignijom filozofijom - lenjinističkim voluntarizmom

Kriza. Čarobna reč našeg vremena. Došla je niotkuda, poremetila vrtoglave krivulje rasta i saplela „gospodu sa brda“ na korak od obećavanog i mukotrpno građenog „boljeg sutra“. I stoga se alpski forum odvija u donekle turobnoj atmosferi.

Uvjeren sam da mnoge stvari Obama nije želio tako da se odvijaju, međutim jasno je da on kao vrhovni lider nije odlučivao o vitalnim stvarima svoje spoljne politike. Glavne konce cijele priče povlačili su kao i uvijek Pentagon i Stejt department.

Američka težnja ka svetskoj hegemoniji vodi svet prema Trećem svetskom ratu. Cezar Obama je uvukao SAD u rat sa Libijom, a da čak nije ni tražio odobrenje Kongresa. Rastuća oholost Vašingtona može dovesti do fatalne greške.

Naši stari su nas gnjavili svojim pričama o ofanzivama i čekanju saveznika... Oni su se borili ili su barem pokušavali da se bore. O čemu ćemo mi sutra pričati svojim unucima? Kako nas kao beslovesnu marvu niko nije pitao ni za šta?